Dušan Radoja iz Petrovog vrela: Spasiće nas proizvodnja organske hrane

Na porodičnim parcelama u Petrovom vrelu nadomak Glamoča, Dušan Radoja sa roditeljima uzgaja organsku hranu.

Na društvenim mrežama ih možete pronaći pod nazivom Bioizvor Petrovo vrelo. Upravo to je motivisalo redakciju dokumentarnog serijala “Putokazi” da se uputi ka imanju pomenute porodice.

– Ovdje je naše imanje, odavde mi potičemo – kaže Dušan govoreći kako se na ovom prostoru oduvijek živjelo od krompira i stočarstva.

Dodaje da je sve poremetio rat zbog kojeg se sa porodicom preselio u južnu Srbiju, u Toplički okrug, odakle mu je majka.

– Tu sam završio osnovnu školu. Srednju školu završavam u Modriči, a fakultet u Banjaluci. Tu završavam postdiplomske studije, master geografije. Nisam imao posla i vraćam se na rodnu grudu – pripovijeda naš sagovornik.

Porodica Radoja je u Petrovom vrelu, svoj na svome. Na žalost nije se baš puno porodica, nakon rata vratilo u rodni kraj, kaže Dušan. To ih nije pokolebalo, da se posvete poljoprivredi, da se posvete organskoj proizvodnji. Sve se ovdje proizvodi na tradicionalni način, reče nam Dušan napominjući da je ovaj način proizvodnje hrane sve popularniji u svijetu, otkrivajući nam kako je sve krenulo.

– Kako sam tada bio bez posla, moja kolegica Valentina Duvnjak, koja se takođe posvetila organskoj proizvodnji, i koja je takođe bila u vašoj emisiji “Putokazi” iz Donjeg Malovana, me je savjetovala da se upustim u sve ovo. Rekla mi je, Dušane, zašto bi ti bio rob nekom privatniku, budi svoj gazda. I tako je sve krenulo. Sada na nekih 25 dunuma, zajedno sa roditeljima, uzgajam organski krompir, ljutiku tzv. divlji luk, vlašac, crveni luk, pasulj, salatu, blitvu, bijeli luk ozimac, cveklu i mrkvu. Sve je prirodno, organska hrana, nema hemije, sve je đubreno stajnjakom – kaže Radoja.

Ruka i motika, dodaje, samo tako možete proizvesti organsku hranu.

– Radi se od jutra do mraka da bi se što više hrane proizvelo. Prošle jeseni sam se sa svojim proizvodima predstavio i na manifestaciji Dani glamočkog krompira. Bila je to prilika da se brojni posjetioci uvjere u kvalitet proizvoda nastalih na parceli koju zajednički, od jutra do mraka obrađuju žuljevite ruke svih članova porodice. Takve, tipske manifestacije, kao što su Dani glamočkog krompira, umnogome pomažu poljoprivrednim proizvođačima da se za njih i vidi i čuje – zbori Dušan.

Ističe i da su mu puno pomogle i društvene mreže.

– Možete nas pronaći pod nazivom Bioizvor Petrovo vrelo. Način uzgajanja organske hrane puno je zahtjevniji što određuje i samu cijenu proizvoda. Ali ono što je najvažnije – sve je zdravo – ponavlja Dušan, koji je svoj život posvetio proizvodnji organske hrane.

Pored proizvodnje organske hrane, porodica Radoja se bavi i stočarstvom. Onako sitno, više za svoje potrebe. Na prvom mjestu je, kaže, uzgoj koza. To se pokazalo kao pun pogodak, prvenstveno zbog stajnjaka, a bude i nešto mlijeka i sira.

Bašta je hranila i prehranila porodicu Radoja, bašta će i dalje hraniti i prehranjivati ove vrijedne ljude nadomak Glamoču, tu u Petrovom vrelu, koje nekada brojaše više od stotinu duša dok se danas dimi iz tek dvadesetak dimnjaka.

– Mi smo oduvijek voljeli svoj kraj, svoje selo, zato smo se i vratili. Ništa nas drugo nije privlačilo. I naši ljudi koji su izbjegli u Beograd ili Novi Sad rado dolaze u svoj zavičaj. Nisu oni navikli na ravnicu. Teško ćeš gorštaka natjerati da u ravnici živi. Ipak jasno mi je da je mnogima odluka o povratku teška, većina ih ima porodicu u tuđini, ali bih svojim vršnjacima poručio da nikad ne zaborave rodni kraj. Neka dođu iz te Australije, bar jednom godišnje, neka obnove kuću, pretvore bar u vikendicu, da im se zna gdje im je kućni prag, gdje im je rodna gruda, odakle su potekli. Da ne zaborave, ko su, šta su i odakle su – poručuje Dušan Radoja, pun energije, volje, želje, motiva da na rodnoj grudi ostane i na njoj opstane.

Dođe ti to nekako ovdje u Petrovom vrelu kao – zvuk gitare koju nakon napornog radnog dana, naš sagovornik počesto zasvira.

Izvor: srpskacafe.com