Predstavljamo – DRAGANA DUVNJAK, proizvođač organskog šipka: Prava roba dobrog kvaliteta uvijek nađe svog kupca

Danas vam predstavljamo Draganu Duvnjak, diplomiranog inženjera poljoprivrede iz sela Osojci nadomak Dervente, koja se bavi organskom proizvodnjom šipka. U nastavku donosimo priču ove mlade djevojke koja se upustila u proizvodnju organskog šipka kako bi svoje znanje uložila u vlastiti posao.

Od kad postoji vaš biznis – kad ste počeli s radom i kako?

Moj biznis oficijelno postoji od ove godine, mada se ideja rodila mnogo ranije i to još prije par godina dok sam studirala na Poljoprivrednom fakultetu u Banjoj Luci. Moj prvi hektar pod plantažom šipka je privođen kulturi dvije godine , a nakon toga smo u februaru ove godine zasadili 2000 sadnica šipka u Osojcima, selu nadomak Dervente.

Moja želja je oduvijek bila da živim na selu i da stručnim radom doprinosim svom budžetu. Motivacija za rad mi je isključivo  ljubav prema organskoj poljoprivredi, te mogućnost da svojim radom budem u sistemu profitabilne, ali nadasve organske proizvodnje.

Čime se bavite – šta sve proizvodite i na koji način?

Bavim se proizvodnjom ljekovitog bilja, tj domaćeg šipka Rosa Canina. Prve plodove očekujem kroz tri godine, a do tada je potrebno konstantno njegovanje bilja kako bi plantaža uspjela da plodonosi. Sve proizvodim po strogim BIO standardima Evropske unije, a planiram aplicirati za još “rigorozniji” i priznatiji standard pod imenom Bio Suisse za koji ispunjavam sve uslove, te samo je potrebno vrijeme za dokazivanje svega toga nadležnim auditorima. Sam rad se svodi na vožnju traktora i tarupiranje, ručno okopavanje, plijevljenje i sve ostalo važno za kvalitetnu njegu bilja.

Ko je sve angažovan u poslu?

Bez lažne skromnosti, na plantaži najviše radim ja. Pomažu mi roditelji kada imaju vremena, te prijatelji i komšije.

Još uvijek je prisutan tabu da djevojka vozi traktor, da radi muške poslove … međutim, to me ispunjava, a posao pravog inženjera poljoprivrede je proći sve faze rada kako bi osjetili kako je teško biti seljak. Kada vidim žuljeve na svojim rukama, znam da su te ruke napravile nešto korisno za prirodu i zemlju, te da je to samo dokaz koliko je truda potrebno da biste uživali u vrhunskoj kvaliteti organskog čaja.

Izgleda smo zaboravili pravi sistem vrijednosti. Danas svi žele da sjede u foteljama – naravno potrebni su nam i menadžeri, voditelji, poslovođe – ali potrebno je održavati i realni sektor. Mašinerija sa puno mašinovođa dovodi do raspada lokomotive, slično je i u poljoprivredi.

Da li ste uradili organsku certifikaciju ili ste razmišljali o tome?

Organska certifikacija je u toku. Prešli smo retroaktivni period konverzije, sada idemo dalje, kao što sam gore već pomenula. Tu bi da se zahvalim preduzeću “Bosna raste organski” na čelu sa direktoricom Ivanom Stjepanović ili bolje rečeno mojom učiteljicom koja me kroz rad naučila da budem bolji čovjek i privatno i poslovno. Najbitnija je volja, sve ostalo će doći kroz pošten rad – čvrsto vjerujem u to. Diploma bez prakse ne vrijedi ništa, stoga vratimo se suštini poljoprivrede, a to znači ići u korak sa prirodom, autohtonim, naravno uz praćenje i modernih tehnologija. Poljoprivrednik u današnjem vremenu treba biti i zemljoradnik i menadžer i knjigovođa i inovator i tehnolog. Kada se napravi dobra kombinacija – uspjeh je zagarantovan.

Na koji način plasirate svoje proizvode, da li lako dolazite do kupaca?

Plasman proizvoda je zagarantovan. Tu nemam bojazni, prava roba dobrog kvaliteta uvijek nađe svoga kupca. Bitno je biti pošten i cijeniti svoj proizvod, ali i kupce koji su spremni izdvojiti novac za organski proizvod.

Šta su najveće prepreke s kojima se suočavate?

Kao i u svakom poslu, nailazi se na dosta poteškoća. Prva je nedostatak radne snage, jer narodu je ispod časti kopati. Takođe, nedostatak edukativnih sadržaja, buđenja svijesti o organskoj proizvodnji i konzumaciji takvih proizvoda je na niskom nivou u BiH. Pored toga, korupcija je ušla u sve pore našeg društva. Žalosno, ali istinito – borim se sa vjetrenjačama, ali kao što kažu “kriva Drina se ne može ispraviti”. Kroz svoju proizvodnju, želim dokazati da je moguće uspjeti bez donacija, grantova i slično. Cijeli projekat je većinski finansiran isključivo ličnim sredstvima. Ne žalim za tim, jer bez rizika nema profita. Vodi me vizija i želja, te strast koju osjetim kada vidim biljke kako rastu. Jednostavno srce vam zakuca brže, i zaboravite na sav umor.

Šta bi vam predstavljalo najveću pomoć u razvoju i unapređenju vašeg biznisa?

Pomoć u smislu struke, digitalizacije proizvodnje, “green economy” metoda, stručnih savjeta nikad nisu na odmet. Evo i ja pozivam sve koji imaju pitanja u vezi organske proizvodnje da mi se obrate, svima ću besplatno pomoći koliko je u mojoj moći. Trebamo igrati kao pravi tim. Cijenim ljude koji su iz konvencionalne proizvodnje i težim da se preorjentišu, za početak i sa malim udjelom, na organsku proizvodnju.

Na kraju intervjua za naš portal, ova mlada Dervenćanka je poručila da treba sami da kreiramo svoj put, te da imamo želju da napravimo nešto što će ostati i poslije nas, da vrijednost leži u održavanju funkcionalnog, ali ujedno i čistog zemljišta. Naravno, u svemu tome moramo biti strpljivi, jer se ništa ne dešava preko noći.

“Ako ništa drugo, zakoračite u svijet poljoprivrede na 10m2 vašeg balkonskog vrta. Osjećati ćete se bolje i zadovoljnije”, rekla je ona i poručila mladima da se vrate na ognjišta svojih predaka, da proizvode hranu za sebe, jer bez poljoprivrede nema života.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *