Biološka proizvodnja povrća

Nekoliko savjeta iz ličnog iskustva

Piše: Tatjana Suhajček Đukić

Koncept biovrtlarenja se zasniva na uzgoju kultura kopirajući prirodne procese i stvaranju uslova za zdravu i ekološki izbalansiranu sredinu u kojoj uzgajamo svoje biljke i korak je dalje od organske proizvodnje. Neke od metoda su se koristile i u vremenima kada nije postojao sintetički način tretiranja biljaka (za prehranu ili zaštitu od štetočina), a na našim prostorima to nije bilo ni tako davno. Svima nam je želja da nam biljke rastu zdravo, da nam štetnici stvaraju što manje glavobolja, da se što lakše nosimo sa periodima kišnog ili sušnog ljeta, i tako dalje. Iako sam početnik u ovoj povrtlarskoj priči i više sam neki „vikend vrtlar“ zajedno sa mamom čije je iskustvo jednako mom, naučila sam nekoliko vrlo bitnih stvari, a prva je da zapravo stalno učiš i da učiš iz svojih biljaka i njihovog okruženja, da moraš da slušaš svoju baštu i da pratiš šta se u njoj dešava.  Da bi što više bili srećni sa plodovima koje nam daje naš povrtnjak, a svakako i za trud koji smo uložili, potrebno je da od samog početka postavimo sve kako treba. Prvi uslov je zdravo zemljište na kojem sijemo / sadimo, te zdravo i otporno sjeme.

Zemljište daje život, na to uvijek mislite i da je vrlo bitno kako se prema njemu odnosimo

Struktura zemljišta je ključna, ali konvencionalni pristup povrtlarske proizvodnje je načinom na koji tretira zemljište, prvenstveno mehanički, pa onda i sintetički, u velikoj mjeri degradirao njegovu strukturu. Da se zemljište mora uzorati i to do par desetina cm u dubinu da bi mogli sa njim dalje raditi i na njemu proizvoditi, je prije svega netačna informacija, a uz to i pogrešan pristup prema zemljištu i zahtijeva mnogo više posla. Osvrnite se oko sebe i vidjećete da u prirodi sve iznova i iznova raste, a da niko tu istu zemlju ne prevrće naglavačke. Već drugu godinu za redom, svoju baštu, koja je ove godine oko 100m2, ne orem uopšte niti je štijem, nego prekrivam sijenom i na proljeće malo „prozračim“ što možete raditi sa vilama koje zabodete i malo protresete kroz zemlju.

Prošle godine sam kupila i jednu spravu kojom radim ručno i koja provjetrava zemljište, sitni, ali ga ne prevrće kao što je to sučaj kod oranja ili štijanja međutim, ove godine, odnosno u pripremi za sljedeću sezonu, ići ću sa prekrivanjem gredica u malo debljem sloju, tako da u proljeće neće biti potreban nikakav alat, većinu ću raditi ručno. Postoji raznih načina kako možete uzgajati svoje kulture bez upotrebe kojekakve mašinerije i alatki, samo treba da eksperimentišete i nađete najbolji način za vašu baštu. Ono što sam ja primijetila je da zemljište koje je prekriveno, da li sa sjenom ili sa nekim živim malčem (biljke koje su na gredicama, a koje se bez većih problema uklone kad trebate da sijete ili sadite) je „živo“, a vrijedne gliste rade svoj posao bolje nego bilo koji plug. Dovoljno je da samo pogledate uzorano zemljište koje je pod uticajem spoljašnjih fakora isušeno, erodirano, bez ikakve naznake života da shvatite da takav prizor ne može biti prirodan. Takvom zemljištu treba mnogo više hrane da bi moglo da obezbijedi prinos i iz godine u godinu se iscrpljuje, naročito ako se ne poštuje plodored i ako je u pitanju monokulturna proizvodnja gdje je i pojava bolesti i štetočina veća i samim tim zahtjeva više sintetičkog tretiranja.

Kod izbora sjemena, predlažem da prije svega birate ono koje je naviklo na klimatske uslove koji su karakteristični za naše krajeve, iako danas, uz klimatkse promjene, mnoga pravila polako izostaju. Ali i dalje važi pravilo da su stare sorte voća i povrća daleko otpornije od hibridnih sorti i manje su podložne bolestima.

Priprema hrane za vaše biljke – kompost

Većinu otpadaka iz našeg domaćinstva čine ostaci od hrane, od čega se gotovo sve može iskorisiti u proizvodnji kvalitetnog đubriva za vaše biljke. Kompostana koja je napravljena za potrebe moje bašte je otprilike 1 x 1m i ograđena je paletama i nalazi se u blizini šume što je dobra lokacija, jer je bitno da vam kompostište bude zaštićeno od vjetra i sunca. Značajno je da obezbjedite nagib, ukoliko teren nije takav, onda malo iskopajte zemljište da bi višak vode mogao slobodno oticati. Prvi sloj  kompostani neka bude od grana da bi se obezbijedilo prozračivanje, kod mene je na dnu paleta i preko nje grane drveta i onda stavljam organsku materiju  kako šta imam, na omjer mnogo ne pazim, u većini slučajeva mi je kuhinjski otpad u kompostu, koji je bogat azotom, dok su mi gredice svakako prekrivene sjenom i time obezbjeđuju ugljik, pa tom kombinacijom uspostavim ravnotežu ugljika i azota. Pored toga, proizveden kompost je bogat svim mikrolementima potrebnim za rast biljke. Ove godine ću nedozreli kompost i / ili kuhinjski otpad (ostaci od voća i povrća) pobacati po gredicama i prekriti ih sijenom. Do sljedeće sezone, svi oni organizmi koji razgrađuju organsku materiju će odraditi svoj posao i zemljište je spremno za novu sjetvu.

Kako na malom prostoru možemo dobiti dosta hrane

Prvo pitanje koje se javlja kod ljudi prilikom pomena ovakvog načina proizvodnje je „Kako ću ja sad svojih 5 dunuma zemlje bez oranja“? Jedan od odgovora je i način na koji se koristi prostor, jer i mnogo manje bašte, kada govorimo o površini koju zauzimaju, mogu proizvesti više povrća od recimo dva ili tri puta veće bašte, a ovo govorim iz iskustva. Dosta mahunarki su penjačice, tako da između njih na površni zemljišta ne treba ostavljati mnogo prostora, nego se tu još toga može posijati.  Isto tako, tikvice su puzačice, tako da je možete uzgajati kao penjačicu, na isti način kao što to većina domaćina radi sa krastavcem i na taj način između tikvi posijati nešto drugo. Nikad ne ostavljajte prostor u svojoj bašti, odnosno prazne gredice. Npr. kad dignete grašak u junu, za njim odmah sijete nešto drugo što dozrijeva u septembru itd. Brzorastuća kultura je npr. rotkvica i nju možete posijati uz bilo koju drugu kulturu, jer rotkvica će vam već biti u tanjiru dok ova druga kultura preuzme gredicu, meni je rotkvica uvijek tu negdje pri ruci. A uz rub gredica ili na bilo kom slobodnom prostoru uvijek možete posijati razne vrste salata i cvijeće.

 

Sestrinske zajednice ili ko se voli, a ko ne u vašoj bašti

Pretpostavljam da vam je većini poznato sijanje pojedinih kultura jedne uz drugu kako bi si uzajamno „pomogle“, a jedna od najpoznatijih sestrinskih zajednica je između kukuruza, graha i tikve. Kukuruz služi grahu penjaču kao oslonac, tikva svojim krupnim listovima prekriva zemljište i štiti ga od spoljašnjih uticaja koji narušavaju njegovu strukturu, dok grah, kao i sve mahunarke, obogaćuju zemljište azotom i time hrani gladne tikve. Ima dosta biljaka koje vole rasti jedna uz drugu, jer se međusobno nadopunjuju i pomažu, a najpoznatiji primjer su mrkva i luk, gdje mrkva svojim mirisiom odbija lukovu muhu, a luk odbija mrkvinu muhu. Poznato je da mahunarke (bob, grašak, mahune, grah) obogaćuju zemlju azotom, te je uvijek dobro, to ja često radim, sijati i saditi uz njih kupusnjače kojima hrane nikada dosta. Ali i ovdje primjenjujte zlatno pravilo, a to je eksperimentišite i pratite šta se dešava. Ono što ja primjenjujem jeste da da biljke koje pripadaju istim porodicama ne sijem / sadim blizu jedne drugoj, jer ih često napadaju iste bolesti ili štetnici, često imaju slične potrebe prema hranjivim materijama i samim tim više iscrpljuju zemljište.

Uloga cvijeća i začinskih biljaka u vašem povrtnjaku

Pretpostavljam da se sjećate bašti u kojima je bilo nevena i kadifa uz povrće. Pored divnog izgleda, ove dvije biljke bi trebale da budu obavezne u svakoj bašti. One svojim intenzivnim mirisom tjeraju nematode (crvi velicine do 2mm) koje prave velike štete u baštama. Uvijek u bašti imate mjesta, naročito uz rubove gredica da posadite ili posijete neko cvijeće ili začinsko bilje, koje privlače korisne insekte koji oprašuju vaše biljke, a s druge strane, svojim mirisom mogu zbuniti štetne insekte i time ih otjerati od povrćkice koje su mislili napasti. Neka se u vašoj bašti obavezno nađu i metvica, kamilica, matičnjak, majčina dušica, korijandar, bosiljak, jer svojim aromom poboljšavaju ukus pojedinih kultura, brane ih od štetnih insekata, djeluju ozdravljujuće na zemljište, a uz to ih možete brati za začine i čajeve.

Plodored

Na jednom mjestu svake godine treba da sadimo drugu kulturu da se zemljište ne bi iscrpilo (svaka biljka ima različite potrebe za različitim hranjivim materijama, a mijenjajući kulture omogućavamo da se zadrži balans hranjivih materija u zemljištu). Neko osnovno pravilo koje ja ovdje pratim jeste da biljke iz iste porodice ne stavljam jede iza drugih, a istu kulturu ne sijem / sadim na isto mjesto tek četvrtu godinu, ali mi ta četvrta još nije došla J. S obzirom da u toku sezone na jednoj gredici često izmijenjam po dvije kulture, onda brojim smjenu kultura na jednom mjestu. Jedina kultura koja voli da se sadi na istom mjestu svake godine je paradajz, tako kažu, a ja ću dogodine da napravim eksperiment, zasadiću ga na istom mjestu kao i ove. Jedino ovo baš ne bih preporučila kod pojave bolesti, jer plamenjača može i da prezimi u zemljištu ukoliko zima nije bila dovoljno jaka.

Ono što morate znati jeste da je svaka bašta poseban mikrosistem, jer ono što važi za komšijsku, ne mora značiti da će i za vašu biti dobro. Npr. zemljište u mojoj bašti je većim dijelom humusno, rastresito, baš onako kako biljke vole, ali imam par gredica gdje mi je zemljište ilovačasto i zahtijeva malo drugačiji tretman.

Pored toga, ne oslanjajte se nikada na proizvodnju malog broja kultura u smislu vrste, jer nikad ne znate kakvi će biti spoljašnji faktori u toku najintenzivnijeg perioda proizvodnje, naročito kad smo u klimatskim promjenama. Recimo, prošla godina je bila mahunarki, imala sam ih u izobilju, a ove godine, od istog sjemena, otprilike iste posijane količine, dobila sam jedva za jedan ručak. Dok, s druge strane, paradajz je ove godine rodan i bez bolesti, a prošle godine ga je razorila plamenjača, jer je bilo previše kišovitog vremena. Uvijek sijte i sadite što više kultura, jer na taj način sprečavate i bolesti i štetočine da vam sve unište. Što nam je bašta raznovrsnija, to će u njoj biti više živog svijeta i lakše će se uspostaviti balans koji možete vidjeti u prirodnim ekosistemima. Više različitih kultura, više svijeća, začinskog i aromatičnog bilja, znači više pčela, više ostalih insekata, a time i više ptica koje se njima hrane pa vam usput i malo pođubre bašticu. I ne tjerajte kokice i patkice iz vaše bašte, one kljuckaju insekte i puževe na koje ste ljuti kad vam naprave štetu na povrću.

Vrtne minđušice graška, jun 2014

Kao što možete vidjeti, ovaj način vrtlarenja je prije mozak, olovka i papir, nego motikanje, iako bih često poželjela da je ovo drugo :) Nije sav trik u tome da jedeš povrće, voće, žitarice koje nije sintetički tretirano, postigli smo mnogo više ukoliko čuvamo zemljište i uspostavljamo što prirodniji balans prilikom uzgoja naših kultura.

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *