Autorice: Dr Dragana Šunjka i MSc Aleksandra Šušnjar
Iako odavno prisutna, čičoka danas zbog svojih brojnih benefita ponovo dobija na značaju. Kao izvor inulina koji može pružiti pozitivne efekte u tretmanu stanja i tegoba poput gojaznosti, dijabetesa i dr., ali i kao mogući resurs biogoriva, ova biljka poseduje potencijal da odgovori na velike zdravstvene i energetske izazove.
Sa nutritivnog aspekta, čičoku karakteriše veoma niska kalorijska vrednost, te bogatstvo nutrijentima, poput kalijuma, gvožđa, magnezijuma, fosfora i kalcijuma, vitamina i esencijalnih aminokiselina. Ipak, najveći nutritivni značaj čičoke potiče od prisustva polisaharida inulina. Inulin pripada grupi fruktana, oligo- i polisaharida koji se sastoje od lanaca fruktoznih jedinica. Fruktani se sintetišu u listovima, nakupljajući se u stabljikama, a u najvećoj meri u krtolama. Zbog specifične hemijske strukture, inulin se u ljudskom organizmu ne razgrađuje digestivnim enzimima, te samim tim ispoljava različite korisne fiziološke efekte. Nakon prolaska kroz gastrointestinalni trakt, inulin u nepromenjenom obliku dospeva do debelog creva gde podleže metabolizmu od strane probiotskih kultura, doprinoseći očuvanju imuniteta. Tako se ovo jedinjenje smatra prebiotikom koji podstiče rast i razvoj probiotika i na taj način pozitivno utiče na opšte zdravstveno stanje. Pored svega navedenog, čičoku karakteriše i nizak glikemijski ideks, što je čini pogodnom zamenom za krompir u ishrani dijabetičara.
U pitanju je zeljasta višegodišnja biljka iz familije Asteraceae (Compositae), poznata još i pod nazivom Jerusalimska artičoka ili topinambur. Autohtona je vrsta Severne Amerike, međutim danas je prisutna i u Severnoj Evropi, Kini, Koreji, Australiji, Tajlandu, Balkanskom poluostrvu, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Južnoj Africi i Novom Zelandu.
Bez primene đubriva i sredstava za zaštitu bilja, uspešno se gaji u različitim klimatima, a visok prinos krtola i sposobnost prilagođavanja različitim agroekološkim uslovima, doprinose širenju ove biljke. U stanju je da podnese različite stresne uslove kao što su suša, plavljenje i salinitet, a u pogledu nadmorske visine, odlično uspeva i iznad 1000 m, dajući visoke prinose.
Svi delovi biljke upotrebljivi su za različite namene – nadzemna masa za proizvodnju biogoriva i ishranu stoke, a krtole kao sirovine za proizvodnju hrane i neprehrambenih hemikalija. Zbog svojih predivnih žutih cvetova koristi se i kao dekorativna i medonosna biljka.
Sadi se u jesen, plodonoseći od naredne jeseni do proleća, kada se iz zemlje vade krtole. Sama biljka dostiže visinu i do 3 m, formirajući krupan žuti cvet nalik suncokretu, čiji je blizak srodnik. Krtole su nepravilnog okruglog ili vretenastog oblika, po boji variraju od bele do svetlo smeđe, crvene ili ljubičaste. Jedna biljka može dati od 55 do 891 g krtola, prosečna težina varira od 10 do 100 g (obično 30 – 80 g) u zavisnosti od sorte i regiona gajenja, dok u povoljnim uslovima krtole mogu dostići težinu od 500 g.
Kada je reč o zaštiti ove biljke, proizvodnju ugrožava veoma mali broj štetnih vrsta. Gubici u prinosu, iako vrlo mali, najčešće su uzrokovani prisustvom bakterijskih i gljivičnih infekcija, uglavnom tokom skladištenja. Nasuprot tome, korovi su retko ograničavajući faktor u proizvodnji čičoke, jer brzo prerasta i nadmašuje druge biljne vrste. Ipak, nije sve toliko savršeno, jer ova biljka u plodoredu može predstavljati problematičan korov, i tada njeno suzbijanje zahteva primenu herbicida.
Iako primena đubriva i dodatno navodnjavanje nisu neophodni za uspešno gajenje čičoke, mogu omogućiti povećanje prinosa. Međutim, ove mere zahtevaju veoma pažljiv pristup, s obzirom na to da velike količine vode ugrožavaju opstanak krtola, a prekomerna primena azota podstiče vegetativni porast, nauštrb prinosa. Imajući u vidu sve navedeno, jasno je da čičoka poseduje visok potencijal za gajenje u sistemu organske proizvodnje.
Pored svih navedenih benefita o kojima bi se dugo moglo pisati, neophodno je još jednom naglasiti da je čičoka izrazito invazivna biljka! U prilog tome govori činjenica da će samo jedna zaostala krtola u plodoredu, sledeće sezone formirati nekoliko kilograma gomolja i zauzeti znatan prostor, hranljive materije i vodu. Stoga, jednom posađenu biljku, gotovo je nemoguće iskoreniti, te su izolovana, zapuštena mesta, idealan prostor za gajenje čičoke.