Ðubrenje u organskoj poljoprivredi

Organska proizvodnja je specifična po tome što se đubrenje u njoj obavlja organskim đubrivima (stajnjak, osoka, tečni stajnjak). Đubrenjem se treba obezbjediti hrana za biljke i povecati sadržaj humusa u zemljištu. U poljoprivrednoj proizvodnji prije nego što se pristupi đubrenju treba izvršiti analizu zemljišta, mada veliki broj proizvodjača odluku donosi po intuiciji. Tako se jedino može pravilno izvršiti djubrenje, jer analiza pokaže koji elementi su u suvišku, a koji u manjku.

Kada se želi izvršiti đubrenje treba voditi računa o sledećem: tip zemljišta, strukturu, plodored i drugo. Većina djubriva u organskoj proizvodnji ima višegodišnje dejstvo tako da djubrenje ne treba obavljati svake godine.

Pravilno provođenje agrotehničke mjere đubrenja zahtjeva da gazdinstvo posjeduje više vrsta stoke, a samim tim i različite vrste stajnjaka. Ipak kako, kada i čime obaviti đubrenje zavisi od nekoliko faktora a to su tip zemljišta, vrsta đubriva, starost đubriva, vrijeme kad se đubri i kultura koja će se gajiti.

Kada je u pitanju tip zemljišta na hladnim i vlažnim zemljištima đubrenje se vrši konjskim i ovčijim koji su topli stajnjaci. Sa druge strane kod suvih i toplih zemljišta đubri se hladnim stajnjacima(goveđi i svinjski).

Vrsta đubriva imajući u vidu kako se priprema ima veoma značajnu ulogu za đubrenje, stajnjak sa ostatcima sjena daleko sporije oslobađa toplotu od tečnih i polutečnih đubriva.

Starost đubriva- poluzreli stajnjak koji nije do kraja fermentisan obezbjeđuje biljci više hranjiva od potpuno fermentisanog stajnjaka. Medjutim poluzgoreli ne popravlja strukturu, sposobnost zadržavanja vode, a naročito neće povećati sadržaj humusa u zemljištu. Potpuno zgoreli stajnjak ima daleko veći doprinos u povećanju količine humusa.

Vrijeme đubrenja – poluzgoreli je najbolje koristiti za đubrenje u proljeće, kako bi gubitci  hranjivih elemenata bili minimalni. Zgoreli primjenjivati u jesen. Kada se stanjak unosi u zemljište treba ga brzo unjeti kako bi se izbjegli gubitci.

Kultura – biljke imaju različite potrebe u hranjivima imamo tri vrste biljaka i to : biljke koje traže puno hranjiva (okopavine), one koje imaju umjerene potrebe, biljke koje zahtjevaju slabo đubrenje, a i same povećavaju sadržaj nekih elemenata(leguminoze povećavaju sadržaj azota).

Uspješno provođenje đubrenja prethodno zahtjeva analizu zemljišta, samo na taj način se može obezbjediti ravnoteža između elemenata. Unositi u zemljište treba one elemente koji su u nedostatku i one koje biljke mnogo traže u ishrani. Prilikom pripreme organskih đubriva treba voditi računa da se gubitak hranjiva svede na najmanju moguću mjeru.

Autor: dipl.ing. poljoprivrede Nemanja Močević

Leave a Reply

Your email address will not be published.