Izvor: biznisinfo.ba
Stakleni vrtovi španskog grada Almería opskrbljuju znatan dio Evrope prilično jeftinim, a kvalitetnim, voćem i povrćem. To gotovo ne bi bilo moguće bez upošljavanja migranata iz Afrike, piše Deutsche Welle.
U provinciji Almería, na više od 30.000 hektara, u staklenim vrtovima, godišnje se proizvede oko 3,5 miliona tona voća i povrća. Vlasnici ovoga „mora stakla“, kako nazivaju nepregledna polja staklenih vrtova, različiti su. Pojedini su u vlasništvu manjih lokalnih farmera, a neki multinacionalnih kompanija, koje izravno proizvode za supermarkete u Njemačkoj i Velikoj Britaniji. Tamo krajnji konzument obično i ne zna to da mu je voćku uzgojio čovjek u pokretu.
Almería je istodobno i ulaz za mnoge migrante, na putu iz Afrike u Evropu. Samo je prošle godine ovdje pristalo više od 400 brodova s više od 12.000 ljudi u pokretu. Svježa radna snaga za lokalnu agrikulturu.
Svakodnevno, još u cik zore, nekoliko desetaka migranata se okuplja, oko kružnog toka, usred agrikulturne regije Almería. Obično farmeri tu svrate, kako bi nekoliko njih unajmili, za radove u jednom od svojih brojnih staklenih vrtova.
Lidia Martinez Walbrecht i njen suprug Tobias Übel su iznajmili 1,5 hektara, pod staklenicima, na kojima uzgajaju paprike i krastavce. Naime, i oni upošljavaju radnike iz Afrike.
„Najveći problem je konkurencija, iz Turske, koja zbog nižih troškova proizvodnje vrši pritisak na cijene u Evropi. Prošle godine, imali smo dobit od 25.000 eura, a ove će godine biti još gore. Prošlog decembra, kilogram krastavaca je pao na samo osam centi. Da bismo pokrili troškove, cijena mora biti najmanje 65 centi“, kaže Martinez Walbrecht.
Njen suprug, Tobias Übel, bivši mehaničar, pri Njemačkom ratnom zrakoplovstvu, objašnjava to kako pritisak mnoge farmere „tjera“ na nefer-metode.
„Oni koji svojim radnicima plaćaju manje od minimalca i ne prijave ih, mogu uštedjeti i do 20.000 eura godišnje. To je začarani krug“, kaže Übel.
Ipak, ljudima u pokretu, koji nerado govore za medije, svaki zarađeni euro – u urbanoj agrikulturi, na njihovom dugom, surovom i neizvjesnom putu, ka zapadnoj i sjevernoj Evropi – puno znači.