Riječ “organska” odnosi se na način uzgoja i prerade polјoprivrednih proizvoda. Iako se propisi razlikuju od države do države, međutim, ono što se svakako ističe jeste da se organske kulture moraju uzgajati bez upotrebe sintetičkih pesticida, genetski modifikovanih organizama (GMO), đubriva na bazi fosilnih goriva ili otpadnih voda.
Organsko stočarstvo podrazumijeva uzgoj stoke (za meso, jaja i mliječne proizvode) na takav način da ona mora biti izvođena na ispašu i dobijati isključivo organsku hranu. Ne smiju se davati antibiotici, hormoni rasta ili bilo kakvi životinjski nus-proizvodi.
Američko ministarstvo poljoprivrede (USDA) opisuje organsku polјoprivredu kao primjenu skupa kulturnih, bioloških i mehaničkih praksi koje podržavaju kruženje resursa na farmama, promovišu ekološku ravnotežu i čuvaju biodiverzitet. One uklјučuju održavanje ili pobolјšanje kvaliteta zemljišta i vode, očuvanje močvarnih i šumskih područja, divlјih životinja, i izbjegavanje upotrebe sintetičkih đubriva, mulјa iz otpadnih voda, ozračivanja i genetskog inžinjeringa.
Organski proizvođači koriste prirodne procese i materijale prilikom razvoja polјoprivrednih sistema, a koji doprinose ishrani zemljišta, usjeva i stoke, suzbijanju štetočina i korova, postizanju cilјeva proizvodnje i očuvanju biološke raznolikosti.
Naravno, da bi hrana bila označena kao organska, mora da ispuni sve pomenute uslove i prođe sertifikaciju, nakon čega stiče pravo na oznaku ”organsko”.
U Evropskoj uniji, za organski uzgoj važe slični standardi, odnosno da je to metod poljoprivredne proizvodnje koji ima za cilj da koristi prirodne supstance i procese u proizvodnji, odnosno da ima što manji uticaj na okoliš, te kada je riječ o stočarstvu da brine o blagostanju životinja.
Proizvodi koji ispunjavaju pomenute standarde, a nakon provjere nadležnih tijela koja su zadužena za inspekciju i sertifikaciju, stiču pravo na upotrebu organskog logtipa. Organski logo daje koherentan vizuelni identitet organskim proizvodima iz EU, a to potrošačima olakšava identifikaciju organskih proizvoda i pomaže polјoprivrednicima da ih prodaju na tržištu u svim zemlјama EU.
Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, pitanje organske proizvodnje uređeno je entitetskim zakonodavstvom. U Republici Srpskoj, organski uzgoj je uređen Zakonom o organskoj proizvodnji iz 2013. godine, a kada je riječ o Federaciji BiH, tu je Zakon o poljoprivrednoj organskoj proizvodnji iz 2016. godine. Naravno, ovi zakoni uvažavaju sve principe organske proizvodnje, međutim, činjenica je da Bosna i Hercegovina nema oznaku za organski proizvod, pa se u većini slučajeva takav proizvod prepoznaje putem sertifikata kojeg, prema pomenutim zakonima, izdaje kontrolna organizacija koja ispunjava potrebne uslove.
Za razliku od Bosne i Hercegovine, susjedna Srbija posjeduje znak kojim se obilježava jedan takav proizvod. Na web straniciMinistarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Srbije se navodi da sertifikovani organski proizvodi nose oznaku „Organski proizvod“ , nacionalni znak i logo, odnosno broj koda ovlašćene kontrolne organizacije, te da prilikom stavlјanja organskih proizvoda u promet, proizvođač mora da posjeduje važeći sertifikat koji je izdala ovlašćena kontrolna organizacija, odosno potvrdu ako je u pitanju uvoz.
Dakle, organske proizvode iz uvoza možemo prepoznati putem logotipa koji je prisutan na takvom proizvodu, a za domaće organske proizvode moramo tražiti sertifikat koji potvrđuje činjenicu da je riječ o organskom proizvodu. Ali, ono što bi svakako olakšalo prepoznavanje domaćih organskih proizvoda, možda čak i podstaklo kupovinu istih, je domaći logo kojeg trenutno nemamo.