Opstanak i napredak na našoj planeti zahtijeva sistem koji podržava međusobnu povezanost, reciprocitet i regeneraciju.
Pomno razmišlјajući o načinu na koji koristimo naše resurse – hranu, energiju, sklonište i druge materijalne i nematerijalne potrebe – moguće je izvući mnogo više, koristeći manje. Možemo biti produktivniji sa manje napora, iskorištavajući benefite svog okruženja, ali i one sopstvene.
To je suština permakulture – dizajniranje ekološki zdravog načina života – u našim domaćinstvima, baštama, zajednicama i preduzećima.
Izraz “permakultura” izvorno su skovali Bil Molison i David Holmgrin u njihovoj knjizi “Permakultura (1978), i to kao kontrakciju riječi “permanentno” i “agrokultura”. Početkom 1980-ih, definicija se proširila i obuhvatila načine na koje lјudi mogu da žive na zemlјi i u zajednicama.
Permakultura nas ohrabruje da budemo snalažlјivi i samopouzdani. To nije dogma ili religija, već sistem ekološkog dizajna koji nam pomaže da pronađemo rješenja za mnoge probleme sa kojima se suočavamo – i lokalno i globalno.
Uzgoj povrća u vašoj bašti nahraniće vas, sniziće vaš mjesečni račun za hranu i ponuditi kvaliteniju ishranu nego što biste to dobili iz trgovine, ali isto tako će vas natjerati da budete vani, u bašti, da kroz svakodnevne kativnosti osluškujete prirodu i upijate njene mirise. Kada sagledate ovu širu sliku vrtlarstva, shvatićete koliko to izgrađuje i njeguje odnos i zajedništvo čovjeka sa prirodom, svijetom.