Autorice teksta: doc.dr Dragana Šunjka i Prof.dr Slavica Vuković
Kao reakcija na posledice konvencionalne poljoprivrede i intenzivne upotrebe pesticida, poslednjih decenija se povećavaju površine pod organskom poljoprivrednom proizvodnjom. Organska proizvodnja, kao sistem održive poljoprivrede, bazira se na visokom poštovanju ekoloških principa putem racionalnog korišćenja prirodnih resursa, upotrebe obnovljivih izvora energije, očuvanja prirodne raznolikosti i zaštite životne sredine. Ona predstavlja model transformacije konvencionalne poljoprivrede, čime se podstiče proizvodnja kvalitetne hrane. Zbog svojih brojnih benefita po zdravlje ljudi, hrana proizvedena po principima organske poljoprivrede danas je veoma cenjena.
Da bi se dobar kvalitet plodova osigurao, neophodno je useve i zasade zaštiti od napada brojnih štetnih organizama. Zaštita bilja u organskoj proizvodnji je pravi izazov, obzirom da ona ne predstavlja prostu zamenu sredstava za zaštitu bilja koja se primenjuju u konvencionalnoj poljoprivredi, onima dozvoljenim u organskoj. Primarni izbor u suzbijanju štetnih organizama ovde moraju biti preventivne mere.
Pre svega, izbor odgovarajućih sorti, otpornih prema prouzrokovačima bolesti i zdrav sadni materijal, osnovni su preduslov za zasnivanje organske poljoprivredne proizvodnje. Veliki značaj za zdravstveno stanje biljaka imaju higijenske mere sprovedene prethodne godine. Prikupljanjem i uništavanjem biljnih ostataka smanjuje se prisustvo patogena i štetočina, te je nakon berbe ili žetve neophodno ukloniti sve biljne ostatke. Jedna od najznačajnijih agrotehničkih mera kojom se uvodi smena u gajenju biljaka na određenoj površini je plodored. Na ovaj način se povećava plodnost uvođenjem mahunarki, i ograničava prekomerni razvoj populacija parazita i štetočina u već zaraženom zemljištu. Od izuzetnog značaja je i geografski položaj parcele; osunčane parcele na blagim kosinama predstavljaju najbolji izbor. Neke od značajnih mera su i odgovarajuće vreme setve, obzirom da je velika prednost kada se biljke ne nalaze u osetljivoj fenofazi u periodu povoljnom za pojavu patogena i štetočina, i položaj redova koji omogućava provetravanje useva i zasada, čime se smanjuje vlažnost i mogućnost razvoja patogena.
Populacija korova u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji kontroliše se ručno (okopavanjem i košenjem), gajenjem međuuseva, navodnjavanjem pre sadnje (čime se provocira rast korova) i u toplijim krajevima, solarizacijom (zastiranjem zemljišta folijom).
Ako i pored primene navedenih preventivnih mera prisustvo patogena i štetočina pređe prag ekonomske štetnosti, primenjuju se biopesticidi ili hemijski pesticidi dozvoljeni u organskoj poljoprivrednoj proizvodnji. Naime, u organskoj proizvodnji dozvoljena je primena preparata na bazi bakra (bakar-hidroksid, bakar-oksid, bakar-oksihlorid, bakar-sulfat i bordovska čorba), sumpora, gvožđe-fosfata, parafinskog ulja, spinosada i vodonik-peroksida.
Osim navedenih, u zaštiti organskih useva i zasada primenjuju se i proizvodi koji poboljšavaju snagu i otpornost biljke, a na tržištu su dostupni kao biostimulatori.
Dakle, suštinu zaštite bilja čine metode integralne zaštite uz primenu biopesticida. Ipak, i pored svih navedenih mera, nedostatak efikasnih strategija zaštite useva i zasada i dalje je jedan od ključnih faktora koji ograničavaju širenje organske poljoprivredne proizvodnje.